Skriveno blago Makedonije – Ljepota koja ne poznaje granice

Izložba Skriveno blago Makedonije – Ljepota koja ne poznaje granice predstavlja bogatu tekstilnu građu prikupljenu na području Makedonije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i tijekom 1950-ih i 1960-ih godina prošlog stoljeća, koja se kao dio kolekcija ili muzejskih zbirki sačuvala u Dubrovniku. Izložbom se želi istaknuti doprinos hrvatskih istraživača u prikupljanju, zaštiti, očuvanju i prezentaciji makedonskih narodnih nošnji kao nacionalne kulturne baštine i zajedničkog dobra svih slavenskih naroda s područja
jugoistočne Europe. Posebnu ulogu u povijesti istraživanja i prikupljanja makedonske narodne nošnje imala je učiteljica Jelka Miš (1875.–1956.) koja je, potaknuta duhom nacionalnog buđenja, na svojim putovanjima po Makedoniji prikupila brojnu građu koju je 1932. godine darovala Dubrovniku sa željom da se osnuje Etnografski muzej.

Povijest skupljanja makedonskoga tradicijskog ruha kao predmeta iznimne umjetničke i folklorne vrijednosti na području Dubrovnika može se podijeliti na tri faze. Prve skupljačke pothvate organizirala je učiteljica Jelka Miš, čija je Zbirka i danas najbrojniji i najvažniji fundus za istraživanje tradicijskog odijevanja u Makedoniji.

U razdoblju od kraja 19. stoljeća do početka Prvoga svjetskog rata Jelka Miš na terenu je prikupila 197 komada nošnji i ulomaka veza. Na temelju prikupljene građe, u Općinskom Ateljeu za narodno vezivo, koji je djelovao u razdoblju od 1929. do 1949., a osnovala ga je Jelka Miš, izrađeno je tri stotine »uzornika« s originalnim motivima za primjenu veza na odjeći i drugim tekstilnim
predmetima. Zbirka Jelke Miš imala je veliko značenje za očuvanje makedonske vezene ornamentike, ponajviše nakon Drugoga svjetskog rata, kada je zbog bombardiranja stradao Narodni muzej u Skoplju, a s njim i zbirke makedonskih vezova. S obzirom na to da je Zbirka Jelke Miš bila poznata među stručnjacima, etnolozi iz Skoplja doputovali su u Dubrovnik, gdje su precrtali motive koje više nisu pronalazili na vlastitom terenu.

U sklopu velike međunarodne izložbe »Narodna umjetnost Jugoslavije« predstavljen je i znatan dio tekstilnog rukotvorstva, nošnji i predmeta umjetničkog obrta s područja Makedonije. Izložbu je organizirala Komisija za kulturne veze FNRJ u više europskih gradova: Londonu, Edinburghu, Haagu, Amsterdamu, Zürichu, Oslu, Kopenhagenu, Stockholmu, Bruxellesu, Parizu i Ženevi (od 1949. do 1952.). Po završetku izložbe odlučeno je da se izlošci daruju Dubrovniku za novi postav Etnografskog odjela u žitnici Rupe. Svih 805 predmeta, među kojima i stotinjak s područja Makedonije, koje je Etnografski muzej zaprimio, okupljeno je u novonastalu zbirku Izložba narodne umjetnosti.

U cilju stvaranja vlastitog fundusa, Folklorni ansambl Linđo započeo je 1965. godine prikupljanje narodnih nošnji na terenu i izvan granica Hrvatske. Prepoznatljivost Dubrovnika bila je razlogom da se osnuje ansambl koji će predstavljati folklor svih naroda tadašnje države. Uz ostale nošnje, na početku su kupljene i prve nošnje s područja Makedonije – za plesove iz Skopske kotline i regije Mariovo. Nešto poslije nabavljene su bitoljske nošnje te one iz Skopske Blatije, Galičnika i Osogova, koje su dio bogatog fundusa narodnih nošnji jugoistočne Europe Folklornog ansambla Linđo.

Zanimanje za makedonske nošnje i vezove i skupljačka aktivnost privatnih kolekcionara te udruga građana u Dubrovniku započinju početkom 20. stoljeća. Prikupljanje i otkup makedonskih tekstilnih rukotvorina trajali su sve do 1970-ih godina. Posebno mjesto u tome, uz Jelku Miš, imale su i članice Narodne ženske zadruge Dubrovnik, koje su svojim izlošcima uz ostale udruge i ustanove sudjelovale na izložbi »Narodna umjetnost«, održanoj u Kneževu dvoru 1933. godine. Tada su po prvi put u Dubrovniku predstavljeni narodne nošnje i vezovi s područja Makedonije.

Organizatori izložbe: Dubrovački muzeji – Etnografski muzej Rupe, Dubrovnik, Kulturni centar Travno

Autorica izložbe: Branka Hajdić

Stručni suradnici: Nade Genevska Bračić, Vladimir Janevski, Ivica Kipre

Autorica tekstova: Branka Hajdić


POSJET IZLOŽBI JE BESPLATAN
RADNO VRIJEME: utorak-petak od 10 do 17, subota-nedjelja od 9 do 13 sati, ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Lektura: Karmela Prosoli

Prijevod: Graham McMaster

Likovni postav: Ivona Michl

Preparatorski radovi: Bojana Poljaković Popović, Mladen Seletković, Davorka Šalković

Fotografije: Božidar Gjukić, Dražan i Ivana Bračić, Dimče Najdov, Bitola na starim razglednicama

Posuditelji: FA Linđo, Dubrovnik Marojica Bijelić