Bruno Planinšek - Portret dizajnera

Izložba po prvi put predstavlja opus Brune Planinšeka (1930.-2002.) jednoga od najznačajnijih autora u povijesti modernog dizajna u Hrvatskoj

"Jeste li se ikad upitali, stojeći pred izlogom trgovine, birajući recimo model stroja za pranje rublja ili televizora, koji je razlog da vam se jedan model sviđa više od drugoga?" Iako najčešći odgovor glasi "dobar dizajn", što zapravo podrazumijevamo tom naizgled jednostavnom i općepoznatom sintagmom, nije moguće jednoznačno definirati. Osebujno dizajnersko djelo Brune Planinšeka, nastalo od sredine pedesetih do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća, u cijelosti je posvećeno dosljednom i sustavnom traženju i osmišljavanju odgovora na to pitanje.

Cilj izložbe je prikazati sve segmente oblikovanja kojima se Planinšek bavio, kako bi se ovaj jedinstveni dizajnerski opus kontekstualizirao unutar novije povijesti hrvatskog dizajna, odnosno u širem kulturalnom prostoru 1950-tih i 1960-tih godina.

Izložba po prvi put predstavlja opus Brune Planinšeka (Zagreb,1930.-Zagreb,2002.) jednoga od najznačajnijih autora u povijesti modernog dizajna u Hrvatskoj. Koncipirana je kao monografski prikaz njegovog djelovanja od početka 1950-tih do završetka 1970-tih godina, kada dizajn u Hrvatskoj potaknut modernizacijskim procesima dobiva istaknutu društvenu ulogu. Cilj izložbe je muzeološki i kontekstualno prezentirati relevantan autorski opus i istaknuti potrebu promoviranja dizajna u smislu jednog od ključnih segmenata materijalne kulture.

Izložba se sastoji od tematskih cjelina koje predstavljaju osnovne segmente Planinšekovog opusa u kontekstu tadašnjih zbivanja koja su imala značajnu ulogu u recepciji dizajna, od njegovog studija na arhitektonskom odjelu Akademije za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, postava izložbi, urbanih intervencija i projekata za interijere, s težištem na djelovanju u području produkt dizajna. Izložba se sastoji od predmeta (studentski radovi, ambalaža, prototipovi, produkt dizajn, plakati) i dokumentacije (studije, skice, nacrti, fotografije, reklamni oglasi) i građe koja dopunjava kronologiju njegove profesionalne karijere (nagrade, priznanja, katalozi izložbi na kojima je sudjelovao i druge publikacije). Velika većina izložene građe predstavlja se javnosti prvi puta, a korišteni su predmeti iz fundusa Tehničkog muzeja, obiteljske ostavštine, Kabineta grafike HAZU, NSK i privatnih zbirki.

Bruno Planinšek studirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (1950-1955), gdje je stekao zvanje akademskog arhitekta i edukaciju zasnovanu na avangardnim eksperimentalnim modelima utemeljenim na tradiciji Bauhausa. To ga je usmjerilo izrazito širokom polju interdisciplinarnog bavljenja dizajnom. Na području produkt-dizajna afirmirao se već 1956., kada za osječku tvornicu Saponia oblikuje ambalažu tekućeg deterdženta BIS, koja je u raznim varijantama i materijalima desetljećima uspješno ispunjavala tehnološke zahtjeve.
Iste godine započinje dugogodišnju suradnju s tvornicom Elektron-Kontakt u Samoboru, za koju je dizajnirao električni mlinac za kavu MIKI. Kao primjer uspješnog produkt-dizajna MIKI je bio uvršten u svjetsku selekciju industrijskog dizajna do 10 $ na izložbi u St. Louisu 1965. zajedno s radovima vodećih svjetskih dizajnera Ettorea Sottsassa, Tapija Wirkkale i Maxa Billa, s koje je otkupljen za fundus Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Ta ikona modernog hrvatskog dizajna koja je danas prava rijetkost, može se razgledati na izložbi, zajedno s najsloženijim Planinšekovim radovima ostvarenim u sklopu suradnje s industrijom. To su uređaji koje je dizajnirao u sklopu suradnje s tvornicom RIZ (Radioindustrija Zagreb): brojni kućanski i elektronski aparati, od gramofona i pojačala do televizijskih prijemnika, gdje je ostvario izuzetne rezultate u primjeni funkcionalnih i suvremenih oblikovnih standarda. Za dizajn serije električnih bojlera, sušilice za ruke i mlinca za kavu dobio je 1963. Nagradu grada Zagreba, prvu dodijeljenu u kategoriji Dizajn.

O autorici izložbe:
dr. sc. Jasna Galjer je redovita profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Do 2001. radila je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditelj zbirke dizajna i arhitekture, u zvanju muzejskog savjetnika.
Autorica je desetak studijskih i monografskih izložbi iz područja dizajna, arhitekture i primijenjene umjetnosti, između ostalih:  Ivan Prtenjak – arhitektura ‘Staro i novo’ (MUO, 1990.), Pariška izložba 1925. kao prilog modernoj arhitekturi u Hrvatskoj (26. zagrebački salon, 1991.), Počeci modernog grafičkog dizajna u Hrvatskoj (ZGRAF 6, 1991.), Vizualni identitet izbora u Hrvatskoj ’92. (IDCO, Ljubljana i MUO 1992.), Plakati Muzeja za umjetnost i obrt (MUO, 1996.), Aladar Baranyai – arhitektura i dizajn 1899.-1936. (Pokrajinski muzej Celje, 1997.; Moderna galerija Rijeka, 1998. i MUO 1999.), Raoul Goldoni – Oblici u staklu (MUO, 2008.) i dr. Koautorica je više tematskih i kulturoloških izložbi; između ostalih i izložbe Art deco u Hrvatskoj (MUO, 2010.).
Autorica je 50-ak znanstvenih i oko dvjesto stručnih radova iz interdisciplinarnog područja povijesti i teorije umjetnosti dizajna i arhitekture. Objavila je knjige Likovna kritika u Hrvatskoj 1868.-1951. (2000), Dizajn pedesetih u Hrvatskoj : od utopije do stvarnosti (2004), Expo 58  i jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera (2009), Arsovski (2010). Dobitnica je državne nagrade za znanost za 2009. godinu.

Izložba je otvorena u uredovno vrijeme stalnog postava Tehničkog muzeja. Za razgled izložbe vrijedi ulaznica za stalni postav Muzeja.

Uz izložbu tiskan je i prigodni katalog koji se može kupiti na blagajni Muzeja.